Ukoliko ste ljubitelj domaće zimnice, želite da naučite više o konzervisanju hrane, ali ne znate odakle da počnete, došli ste na pravo mjesto!
U ovom vodiču saznajte apsolutno sve:
Šta spada u zimnicu? Kako je napraviti? Koji su najpoznatiji recepti na našim prostorima i koje korake nikako ne smijete propustiti?
Kada je nastao proces konzervisanja hrane?
Stvarati zalihe hrane je oduvijek bila osnovna ljudska potreba. One su pružale sigurnost kada je bilo neophodno prebroditi oskudicu u zimskim mjesecima ili neimaštinu izazvanu sušnom i nerodnom godinom. Zimnica bi osigurala opstanak, spriječila glad i oskudijevanje.
U starim zapisima pronađeni su odlomci koji govore o vrsti ukuhavanja kojom su se služili Rimljani. Budući da su živjeli uglavnom u plodnim krajevima koji su rađali velike količine voća – za hladnije mjesece čuvali bi ga u nefermentiranom ukuhanom koncentratu soka od grožđa ili u ukuhanoj slanoj vodi u keramičkim posudama sa poklopcem. Voće se djelimično čuvalo tako što bi se peteljku uranjalo u vruću smolu, zatim umotalo i skladištilo na tamnom mjestu.
Osim tih metoda, namirnice su se sušile u sjeni ili na suncu, potapale u so, čuvale u rasolu, sirću ili u gustoj šećernoj vodi, dok su stanovnici hladnijih predjela zamrzavali hranu ili je dimili na visokim temperaturama i vjetru da bi bila dostupna tokom cijele godine, a ne samo u vrijeme sezone odnosno zrijenja.
Početak modernih metoda očuvanja namirnica
Za metode očuvanja hrane koje koristimo i danas možemo se zahvaliti Napoleonu. On je krajem XVIII vijeka želeći da pronađe efikasnijii način za ishranu svoje vojske, ponudio 12.000 franaka onome ko pronađe novi metod čuvanja hrane.
U tom poduhvatu, uspio je Nikola Aper, francuski kuvar i poslastičar. On je smatrao da se izlaganjem vazduhu hrana kvari, a da se kuvanjem hrane u bocama i teglama uništavaju bakterije. Njegove tvrdnje kasnije je naučno dokazao njegov sunarodnik Luj Paster krajem XVIII vijeka. On je otkrio da visoke temperature uništavaju mikroorganizme, primarne krivce za kvarenja hrane.
Šta se sve spada u zimnicu?
Iako je na našim prostorima zimnica duboko ukorijenjena tradicija, a „pravljenje zimnice“ aktivnost u kojoj učestvuje čitava porodica – svoj povratak na velika vrata svjetske gastro scene, zimnica duguje prije svega ljubiteljima dobre, zdrave i kvalitetne hrane jer omogućava da se nutritivna svojstva ljetnjih namirnica sačuvaju za upotrebu i van sezone.
Povrće za zimnicu najčešće se ukuhava u slanom ili kiselom naljevu, ukiseljava u octu ili soli, rjeđe suši, sve češće zamrzava, a ne treba zaboraviti ni vrlo zanimljive prerađevine uobičajene za voće – sokove ili pekmeze, marmelade kao i izrazito popularno sušeno voće.
Savjeti nutricionista: da li je zimnica zdrava?
Pogledi i mišljenja o benefitima i manama ukiseljenog povrća su razna, obzirom da je to je jedan od najstarijih načina konzervisanja povrća i ima dugu tradiciju.
Ono što znamo je da tokom kiseljenja povrća dolazi do promjene u njegovom ukusu i teksturi zbog razvoja bakterija mliječnokiselinskog vrijenja. Te bakterije dovode do smanjenja količine škroba i šećera u povrću, pa i vitamina C, ali uprkos tome, voće konzervisano na ovakav način predstavlja važan izvor vitamina tokom zime kada nam svježe organsko voće i povrće nisu dostupni. Termičkom obradom namirnica dolazi do smanjenja sadržaja vitmina i zato se prednost daje svježem ukiseljenom povrću u odnosu na termički obrađeno.
Ipak, postoji i jedna bitna mana: U toku pripreme turšije u velikim količinama sa dodaju kuhinjska so i drugi aditivi koji predstavljaju veliki izvor natrijuma. Da bi umanjili ovu negativnu stranu, savjetuje se da kiseljeno povrće prije konzumacije operemo potapanjem u čistu vodu ili pod mlazom vode da bi se smanjila količina soli i kiselina.
Isto tako, da bi se ukiseljeno povrće smatralo zdravom namirnicom, potrebno je da se konzerviše na prirodan način, bez upotrebe aditiva i konzervansa, sa što manje soli. Nakon ovakve pripreme povrće, a naročito kiseli kupus, poželjno je konzumirati u što većoj količini ukoliko ne postoje kontraidikacije, odnosno preporuke ljekara.
Tri stvarno bitna savjeta koja ne smijete zanemariti
Stavke navedene u nastavku su važne jer se pretpostavlja da u zimnicu pripremljenu kod kuće niste stavili nikakve dodatne konzervanse koji bi spriječili razmnožavanje mikroorganizama.
1. Biranje adekvatnih namirnica
Iako možda zvuči banalno, odabir namirnica je najvažniji korak u pripremi savršene zimnice. Voće i povrće koje postaje dio zimnice mora biti čvrsto i savršeno zrelo, puno okusa i mirisa. Ono što definitivno želite da izbjegnete su trulo, oštećeno ili prezrelo voće i povrće. Pažljivo pregledajte svaki plod i ukoliko ne želite da ga bacite, uklonite sve nepoželjne dijelove.
Možda vam se detaljno prebiranje po kilogramima namirnica čini kao uzaludan posao, ali znajte da je potrebno samo nekoliko trulih plodova da kontaminiraju vašu čitavu zimnicu i trud koji ste uložili.
Naša preporuka je da posjetite www.kupidomace.ba , i pronađete sebi najbližeg lokalnog proizvođača. Time osiguravate organski, najbolji mogući proizvod koji nije izgubio svježinu i nutritivna svojstva u procesu transportacije.
2. Pribor i sastojci potrebni za proces konzerviranja
Najbitniji element su tegle ili boce u kojima ćete čuvati svoju zimnicu. Izaberite odgovarajuću veličinu i oblike za svoje potrebe. Oblik i boja nisu bitni, ali ono što jeste bitno je da budu pažljivo očišćene i sterilizovane. U suprotnom prisutni mikroorganizmi će djelovati da se sve vaše zalihe pokvare. Tegle je najbolje zatvoriti vakuumskim zatvaračem, a zatvarate li ga celofanom, i njega i rubove tegle ili boce prije zatvaranja prebrišite alkoholom ili octom. Sve ostalo lako se može naći u svačijoj kuhinji: lonci, kutljače, lijevak itd.
Da bi vaša zimnica imala posebnu aromu i ljekovita svojstva, osim namirnica, preporučujemo vam da joj dodate začinsko bilje poput bosiljka, vlasca, papra u zrnu, korijandera, kopra ili bijelog luka.
Osim toga, vjerojatno će vam trebati i veće količine sirćeta odnosno ulja, a kad je slatka zimnica u pitanju, to je šećer.
3. Kako i gdje čuvati vašu zimnicu
Hladan i mračan prostor su idealni uslovi za skladištenje vaše zimnice. Ukoliko nemate ostavu u sklopu vašeg stana ili životnog prostora, izaberite pregradu ili prostor koji je najudaljeniji od izvora topline u vašem domu. Kada načnete teglicu, čuvajte je u frižideru i potrudite se da je potrošite u što kraćem roku, a sadržaj vadite isključivo čistim priborom.
Kakva zimnica se najčešće priprema u Bosni i Hercegovini?
U našem regionu, zahvaljujući bogatoj kulturnoj baštini, možemo uživati u brojnim zimskim delicijama, od kojih su najpoznatije ajvar, propržene kisele paprike, kiseli kupus, turšija, kiseli krastavci, paradajz sos, šarena salata, cvekla i naravno za sve sladokusce razni džemovi i kompot.
Zimnica za početnike – 3 jednostavna recepta
Sada kad ste naučili i ovladali osnovnim informacijama, vrijeme je da probate ova tri jednostavna recepta u čijim rezultatima ćete uživati čitavu zimu.
1. Sušeni paradajz
Savršen dodatak jelima, pogotovo ako ste ljubitelji italijanske kuhinje. Sušenje paradajza je dugotrajan, ali nimalo zahtjevan proces.
Nabavite željenu količinu paradajza, naš savjet je da to bude sorta “šljivar” jer je malen, ne sadrži mnogo vode i idealnog je oblika za skladištenje u teglice. Trebaće vam takođe i začini po želji, najbolje ruzmarin ili origano, so i ulje.
Paradajz operite, prepolovite i rasporedite po plehu za pečenje i posolite. Zagrijte rernu na 100 stepeni Celzijusa i sušite od 4 do 5 sati. Osušeni paradajz stavite u tegle, po želji dodajte začine i prelijte uljem. Staklenke vratite u peć na pola sata, zatim ugasite i pustite da se sve skupa ohladi.
2. Kiseli krastavci
Možda čak i omiljeni iz reda ukiseljene salate, kiseli krastavci su laki i brzi za spremanje.
Potrebni su vam samo sirće, šećer, so i naravno krastavci – što manji to bolji jer će biti ukusniji.
Krastavce operite i stavite u sterilizovane tegle. U šerpu ili veću posudu zakuhajte sirće i vodu u omjeru 1:2 te dodajte so, šećer i začine po želji. Dobijenom vrućom tekućinom prelijte krastavce, i to tako da tekućina bude nekoliko centimetara iznad krastavaca, teglice zatvorite i pustite da se ohlade.
3.Voćni kompot
Iako većina ljudi preferira džemove kada je slatka zimnica u pitanju, mi smo za vas pripremili nešto još jednostavnije, a jednako ukusno. U pitanju je kompot. Možete ga napraviti od bilo kog voća koje volite, a najbolji su oni miješani.
Zrelo i zdravo voće operite pa odstranite košpe i peteljke. Manje voćke prepolovite, a veće narežite na četvrtine. Zakuhajte vodu sa šećerom i začinima po želji – cimet, kardamom i zvjezdani anis izvrsno se slažu s voćem, a možete dodati i kriške limuna. Kad voda prokuha, ubacite pripremljeno voće i kratko kuhajte – voće treba omekšati, ali nikako ne toliko da se raspada. Dok je kompot još vreo, ulijte ga u sterilizovane boce skroz do vrha, zatvorite i pustite da se ohladi.
Nadamo se da vam je ovaj tekst bio zanimljiv i poučan, i da vas je naveo da se i vi odvažite na pripremu sopstvene zimnice!